petak, 15. srpnja 2011.

Mali poklon

 Kad dajem poklon za vjenčanje, čini mi se najpraktičnije da to budu novci i da mladenci s tim raspolažu kako oni žele. S druge strane, dobro je i da imaju uspomenu na onoga koji je dar dao (nije baš zgodno da im je jedina uspomena: "tu WC školjku kupili smo od novaca koji su nam dali ti i ti...". Zato uglavnom pripremim neki mali poklon (sliku, kutijicu, vazicu ili sl., ali ne od lomljivog materijala!), u kutijicu stavim novce, uz to čestitku..... i sve je zadovoljeno: mladenci će raspolagati darom po svojoj volji, a ostat će im i poklon za uspomenu....

subota, 9. srpnja 2011.

Negativna promidžba!?


Prije par dana stavila sam na jednu web-stranicu nekoliko slika svojih torbica. Iznenadila sam se kad me kontaktirala jedna gospođa i rekla da je dobila informaciju da kopiram njene torbice rađene s drvom i da su ona i suprug dizajnirali te torbice, te da su iste zaštićene!?  ŠOK!
Kao i većina ljudi, imam hrpu obveza i nemam dovoljno vremena da napravim sve ono što sama zamislim i zaželim, a sad još da se bavim kopiranjem tuđeg? Ne pada mi napamet!
Istina je, međutim, da inspiraciju pronalazim na različitim mjestima. Tako je moja inspiracija za prvu torbu s drvenim dnom koju sam napravila, došla od izuzetne dizajnerice Enid Collins.  Iako ne mislim da sam je kopirala, istina je da sam iskoristila ideju koju sam vidjela na njenim uracima, a koja i ne mora nužno biti njena. Naravno, suprug mi je pomogao u realizaciji, jer ipak je on u našoj kući „drveni majstor“.
Nakon toga smišljali smo dalje:  može li se drvo staviti na prednju ili zadnju stranu…, možda na bočnice…..koji  bi sve oblik mogle imati? Tako je nastala prva šesterokutna torba. Kod učvršćivanja materijala za drvo koristimo ukrasne čavliće. Tako se naime radi tapicirani namještaj, pa ako vrijedi za namještaj, zašto ne bi vrijedilo i za torbice?  Valjkastu torbicu imala sam još kao dijete, zato me taj oblik nije isprva privlačio, jer mi je u mislima uvijek bio nekako djetinjast. Predomislila sam se kad sam vidjela sliku jedne valjkaste torbice u nekom časopisu. Svidjela mi se, pa smo napravili i takvu torbicu.  I sada, nakon svega, ja sam nekog kopirala???  Naravno, slažem se da ukoliko je netko  zaštitio svoj  originalni autorski rad, to svakako treba poštivati, ne samo zbog zakona, nego i zbog vlastitog integriteta. 

Znate li kako kažu da je negativan komentar uvijek i skriveni kompliment?  I kako je negativna promidžba ipak – promidžba? E, pa ja sam se uvjerila u to.  Naime, „sporna“ torbica je u samo 24 sata postigla više od 300 klikova!!!!

Ipak, ne pišem ovaj post zato da nastavim sa polemikama , već iz drugih razloga. Kao prvo, zbog toga da si olakšam dušu, jer mi se eto dogodilo da se oko nečeg što mi pričinjava radost i zadovoljstvo, nakratko stvorila neka negativna energija koju želim nadići. Kao drugo, nametnula  su mi se neka pitanja na koja bih voljela čuti vaše odgovore:
Gdje sve, i na koji način pronalazite inspiraciju? Kada je nešto inspiracija, a kada je kopiranje? Pod kojim uvjetima nešto imamo pravo smatrati  svojim „izumom“ i polagati isključivo pravo na to?  Može li više osoba, u različitim uvjetima,  krenuti istim smjerom i napraviti nešto slično i može li se onda neku od njih smatrati plagijatorom? Kako gledate na autora koji Vas svojim uratkom podsjeti na nekog drugog autora? Što smatrate autorskim pravom i nastojite li ga uvijek poštivati ?

četvrtak, 7. srpnja 2011.

Narančasta torba

Prava ljetna torba koja je iskukičana od obojane kudelje, pa će valjda trajati vječno. Dno je od drveta. Dimenzije su 55cm x 36cm.  Motiv šesterokuta pronaći ćete OVDJE.